petak, 30. prosinca 2016.

Intervju s Piscem godine-JELENA HRVOJ

Jelena Hrvoj je rođena 17. travnja 1987. godine u Zaboku. Odrasla je u malom, idiličnom mjestu Poznanovcu u Hrvatskom zagorju, gdje i danas živi i radi. Od najranijeg djetinjstva pokazuje sklonost umjetnosti, aktivno se bavi pisanjem, crtanjem, te svira bass gitaru i klavir.
U prosincu 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“, koji je bio popraćen pozitivnim kritikama čitatelja i struke. Također piše kolumnu za časopis „Kvaka“, gdje svojim razmišljanjima i opažanjma pokušava podići razinu svijesti o problemima mladih, neafirmiranih autora, ilustrira zbirku pjesama te priprema nekoliko samostalnih izložba slika. Jelena vodi i svoju facebook stranicu Jelena Hrvoj-writer .
Uz „Durginu kuću“ , koja je drugi tiskani roman, autorica je napisala još sedam, zasad neobjavljenih romana. „Durgina kuća“ je horor roman, s primjesama psihološke drame.Jelena je samo za naš blog i fanove naše facebook stranice Volim knjige pristala izdvojiti nešto svog vremena i odgovoriti na neka pitanja.Volim Knjige: Jelena, kada ste otkrili svoju ljubav prema pisanju?
Jelena Hrvoj: Ljubav prema pisanju razvila se otkako znam pisati. U ranijim osnovnoškolskim danima pisala sam pjesme, igrokaze i kratke priče. Tek kasnije, po završetku srednje škole, odvažila sam se upustiti u pisanje kompleksnijih radova.
Volim Knjige: Objavili ste dva romana:Štorka i Durgina kuća. Riječ je o punokrvnih hororima koji su autentični, no sa dosta uznemirujućim scenama. Odakle vam inspiracija za pisanje horora?
Jelena Hrvoj: Inspiraciju za horore pronalazim prvenstveno u mašti, ali i u svijetu koji nas okružuje. Svi koji su pročitali moje romane znaju da se moj fokus najviše zadržava na najgorem hororu, a to je ljudska psiha. Često me pitaju:“Kako se tako mlada osoba može upuštati u pisanje takvih mračnih i groznih tema?“ Odgovor je jednostavan-na žalost, okruženi smo grozotama i ako ih ignoriramo to ne znači da će nestati. Upalite li podnevni dnevnik zasigurno ćete vidjeti daleko groznije stvari od onih o kojima ja pišem. No, toliko smo navikli na moderne medije da nam se sve servirano putem televizijskih ekrana čini manje groznim od onoga sa čime se suočavamo čitajući knjige.
Volim Knjige: Pišete i kolumnu za internetski portal Kvaka gdje otvoreno govorite o problemima sa kojim se suočavaju mladi pisci. Koliko ste zadovoljni odjekom kolumne?
Jelena Hrvoj: Iskreno, zadovoljna sam odjekom. Sa pisanjem iste krenula sam kako bi pomogla i pružala potporu mladim književnicima koji tek pokušavaju zakoračiti u svijet književnosti. Pišem o dobrim i lošim iskustvima koje sam osjetila na vlastitoj koži i ako je to pomoglo barem jednoj osobi-ja sam i više no zadovoljna. Kada sam kretala u objavljivanje svog prvog romana, osobno nisam imala prilike osloniti se na ičija iskustva i savjete i to je primaran razlog zašto sam odlučila podijeliti svoje iskustva.
Volim Knjige: Pročitala sam oba vaša romana-Štorka i Durgina kuća. Koliko ste zadovoljni reakcijama čitatelja i kritičara?
Jelena Hrvoj: Ukratko- jako sam zadovoljna. Kritika čitatelja velikom je većinom pozitivna, što me čak i iznenadilo s obzirom na tematiku kojom se bavim. Iako su ljudi često zaprepašteni mračnom tematikom, zadovoljna sam jer se većina njih nakon pročitanog zamisli o svijetu oko sebe i kako taj isti svijet učiniti malo boljim, a uprav to je ono što sam htjela postići. Što se tiče samih kritičara, još nisam dobila konkretnu ocjenu za svoj rad, ali i to će valjda doći s vremenom.
Volim Knjige: Osim pisanja proze vi pišete pjesme, svirate, slikate…Dakle, imate mnogo talenata. Koji vam je omiljeni hobi?
Jelena Hrvoj: Nemam omiljeni hobi. Po tom pitanju sam malo čudna.  Kroz život sam oduvijek imala faze u kojima mi se jedan od hobija nametao više no ostali. Tako ponekad provedem nekoliko mjeseci samo slikajući, nekoliko narednih mjeseci provedem u pisanju romana, dok se ponekad bavim samo npr. fotografiranjem itd.
Volim Knjige: Jedno od pitanja koje intrigira čitatelje vaših romana je: Zašto ste svojim likovima u romanima dali neobična imena?
Jelena Hrvoj: Mnogi misle kako se fokusiram na neobična imena zbog toga da se moj rad sličnošću približi radovima stranih autora. To je daleko od istine. Likovima dajem neobična imena jer ne želim da čitač povezuje ime sa nekom njemu fizički znanom osobom. Na primjer, ukoliko bi nekom od likova nadjenula ime Maja, čitatelj bi s lakoćom mogao zamisliti taj lik kao osobu koju poznaje. Moji likovi su fiktivni, imaju svoje osobnosti i stvoreni su kao individualne pojave. Zbog tematike kojom se bavim, smatram da je iznimno važno da čitatelj ne povezuje fiktivne likove i realne osobe.
Volim Knjige: Može li pisac izbjeći to da nekom liku udahne nešto od svojih osobina?
Jelena Hrvoj: Može i ne može. Svakako se likovi grade prema vlastitim promišljanjima, stavovima, a ponekad i iskustvima. Svaki lik u knjizi proizlazi iz vaše glave i stvarate ga na način kako ga vaše oči vide. Prema tome, bez obzira ima li lik vaše karakterne crte ili neke potpuno različite od vaših, on je na kraju krajeva produkt VAŠE mašte i onoga kako VI gledate svijet oko sebe.
Volim Knjige: Kada će čitatelji moći očekivati izlazak vašeg novog romana?
Jelena Hrvoj: O tome još ne mogu govoriti ništa konkretno. U planu je da 2017. godine objavim dva romana, no još ne mogu govoriti u kojem točno periodu. Mogu samo najaviti da će se sljedeće godine u rukama mojih čitatelja naći novi horor roman, te prvi nastavak SF-triler trilogije. Također, ako će sve ići prema planu, velika je mogućnost da objavim i nastavak Štorke. No, to se za sada ne nalazi na listi prioriteta.
Volim Knjige: Koji su vam najdraži pisci i romani?
Jelena Hrvoj: Uh, teško pitanje. U najdraže mogu svrstati E.A.Poe-a, J.R.R. Tolkien-a, M.Krležu, G.R.R. Martina, S. Kinga, A. Huxley-a i njihova djela. Naravno, ima ih mnogo više, ali da ne nabrajam. Volim pročitati dobre knjige svih žanrova, osim ljubavnih romana. Nemam neke predrasude prema spomenutom žanru,ali jednostavno mi nikad nije „sjeo“. Također moram napomenuti cijelu gardu mlađih i starijih domaćih književnika koji u posljednje vrijeme daju nadu za boljom budućnošću domaće književne scene, a to su S. Smolec, A.M. Posave, V. Becić, B. Ćosić, M. Mance, T. Radman, D. Keršić, V. Planina itd. (ispričavam se svima koje sam eventualno zaboravila spomenuti.)

Nema komentara:

Objavi komentar