rtugala.Angolu su preplavili Portugalci koji su tu zemlju smatrali svojom drugom domovinom.Među njima je i petnaestogodišnji Rui čiji otac je tu započeo život i zasnovao obitelj,ne znajući da će nakon dolaska socijalista na vlast u Portugalu ,započeti revolucija i borba za samostalnost Angole.Revolucionari iz Angole započinju rat za oslobođenje Angole od Portugalski kolonijalista,i mnogi Portugalci prisiljeni su napuštati Angolu i prepuštati svoje domove i dobra revolucionarima koji ih mrze.Ruiva obitelj upravo se sprema da napusti svoj dom.Rui živi sa ocem,bolesnom majkom i sestrom Miluchom.Rui se prisjeća svog života u Angoli.Ukradeni poljubaca sa prvom ljubavi Paulom,prijateljstva sa dječacima Gegeom i Leejem,događajima sa ocem i susjedima.Rui se tješi da ih u Portugalu,domovini njegovog oca čeka bolji život,ljepše djevojke i više mogućnosti za život.Njegova majka ne želi da njihove stvari završe u rukama crnaca,tj angolski revolucionara,pa otac uništava stvari da ostave što manje stvari strancima.Mnogi njihovi susjedi su već otišli,nekima su crnci već zauzeli domove iz trgovine.Otac Ruiju nije nikad ispričao o domovini. ”Čovjek pripada mjestu koje ga hrani osim ako nema nezahvalno srce,tako je odgovarao kada su ga pitali gdje mu je domovina. ”Jednog dana na vrata pokucali angolski vojnici.Majka i sestra skrile su se u sobu,dok su Rui i otac ostali sami sa vojnicima.Otac ih je ponudio sa pićem.Vojnici su rekli da traže mesara iz Grafanila.Otac je bio naoružan ali im je odmah dao pištolj i rekao da je uvijek živio od svog rada i pošteno plaćao svoje radnike.Nije iskorištavao njihove kćeri,žene,rođake i nije mesar iz Granafila.Otac i Rui su ustali i okrenuli vojnicima leđa.Ruiju se srce ukočilo od straha.Osjetio je slabost i da pada...Začuli su se pucnjevi vojnika...Odveli su oca...Došao je majčin brat,ujak Ze.On se borio na strani revolucionara.Morali su smjesta napustiti kuću.Spakirali su najnužnije i otišli na aerodrom da otputuju u svoju drugu domovinu.Smješten u luksuznom hotelu ,u sobi skupa sa bolesnom majkom koja odbija piti lijekove i sestrom,Rui sanja da se to događa nekome drugome.Majka i sestra očekuju da će otac doći svakog trena.Ta ujak Ze im je obećao da će sve učiniti da im se otac vrati uskoro.Da ga izbavi iz pritvora tamo u Angoli.Majka očekuje da će se otac vratiti i pridružiti im se u hotelu.Da će biti zajedno kao obitelj.”Nećemo joj proturiječiti sada kada oca nema,prazna stolica predstavlja oca.Mjesto je prazno,ali otac će doći,da ne dolazi svakog trena ne bi stol bio postavljen,na tom mjestu stoje pribor za jelo,tanjur i čaša.Otac će doći svakog trena ,reći da je vruće,da je ljeto u domovini jednako vruće kao i kod nas,sjest će i naručiti canhangulo.”Dok dani prolaze,Rui sklapa prijateljstvo sa portirom u hotela,dječacima koji su povratnici iz Angole kao i on,odnos Portugalaca prema povratnicima je preziran,jer smatraju da su sa pravom istjerani iz Angole i sada su njima u Portugalu teret.Rui se prepušta životu u hotelu,i poput majke i sestre iščekuje dan kada će im se pridružiti otac,a dani prolaze,a informacije o ocu,i da li je uopće živ ne dolaze...Roman Povratak portugalske književnice Dulce Marie Cardoso potresno je i dirljiva saga o jednoj obitelji ,čiji se život zauvijek mjenja kada napuštaju svoj dom i odlaze u domovinu svoji predaka.Roman je prepričan kroz doživljaje petnaestogodišnjeg dječaka Ruia, koji je kroz svoja viđenja i sjećanja na zivot u rodnoj Angoli i preseljenje u novu domovinu,uvjerljivo d
Nema komentara:
Objavi komentar