srijeda, 28. veljače 2018.

Eduardo Galeano-Knjiga zagrljaja

U posljednje vrijeme otkrivam da mi se jako sviđaju latinoamerički pisci.Kada mi je Knjiga zagrljaja dospjela u ruke,strahovala sam da je ta zbirka priča zahtjevna za čitanje,i prevarila sam se.Knjiga zagrljaja je zbirka od čak 191 priču.Zasigurno će se čitatelji pitati zašto nosi tako snažno ime i o čemu priče zapravo govore?Knjiga zagrljaja je zbirka priča objavljena daleke 1989.godine.Napisao ju je višestruko nagrađivani i jedan od najvećih latinoameričkih pisaca Eduardo Galeano,koji je zbog diktatorskog režima u svom rodnom Urugvaju,jedanaest godina bio prisiljen živjeti u egzilu.U svom djelu Knjiga zagrljaja kroz priče otkrio je sva zlodjela koja su činili diktatorski režimi u Latinskoj Americi prema književnicima,umjetnicima,malim običnim ljudima,te o ubijanjima Indijanaca,te progonima i nesnošljivosti prema njima.Kroz 191 priču u Knjizi zagrljaja prošla su mnoga imena iz svijeta umjetnosti,književnosti koji su bili proganjani i ubijani,jer se nisu željeli pokoriti diktatorskim režimima.Eduardo Galeano u Knjizi zagrljaja koja je zapravo riznica priča,ispisanih lirskim stilom dao je prostorima i malim običnim ljudima,siromašnim ljudima,životinjama.U nekim pričama progovorio je o sebi,svojoj supruzi Heleni i njenim neobičnim snovima.Osobno mi je najviše suza izmamila priča pod naslovom Badnja noć koja će čitateljima slomiti srce.Sve priče iako progovaraju o strahu i teroru kroz koji su prolazili svi sudionici priča,kao i sam autor,ne bude kod čitatelja tjeskobu,nego nadu da ipak postoji dobro i pravda za kojeg se treba boriti.Knjiga zagrljaja prvenstveno me osvojila svojim lirskim stilom pisanja i autorovom sposobnosti da kroz čak 191 priču čitateljima dočara kroz što su sve prolazili narodi u Latinskoj Americi koji su živjeli pod diktatorskim režimima,a nisu se prestali boriti i nadati da će bolje vrijeme ipak stići.Galeanove priče otkrili su mi jedan daleki svijet o kojem sam znala samo preko latinoamerički telenovela.Svijet koji je drhtao,borio se,ali nije se predao ,nego se odvažio sanjati.Priče Na badnjak,priča o čovjeku i sobu,priča o jednom psu meni su posebno ostale u srcu.Stilskim pisanjem Eduardo Galeano je najbliži velikanima poput Kahlila Gibrana i Gabriela Garcie Marqueza,što samo dokazuje o kakvom se vrhunskom piscu radi.No kome je zapravo posvećena i za koga je pisana Knjiga zagrljaja,pitate se!?
Sam pisac kaže u jednoj priči piše :"Ja pišem za one koji me ne mogu čitati.One s dna,one koji stoljećima čekaju u redu povijesti,ne znaju čitati ili si to ne mogu priuštiti."
Knjiga zagrljaja moderan je klasik latinoameričke književnosti i svojom ljepotom lirske proze i likovima koji još odzvanjaju u mojim sjećanjima,spada u jednu od ponajboljih knjiga koje sam pročitala.Preporučujem Knjigu zagrljaja svim ljubiteljima lijepe književnosti.

Nema komentara:

Objavi komentar